Ja sam totalno drukčija od drugih..

21.07.2013., nedjelja

Ja sam divljak i ne razumijem..

- 18:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

31.05.2013., petak

Za sve homofobe i one koji će to tek postati

Usred sve ove strke i frke oko obitelji, nekako su najglasniji argumenti da mi pederi i lezbače nemamo ama baš nikakvu svrhu postojanja. Izgleda da je reprodukcija jedini smisao ljudskog života, a kako mi, iz tehničkih razloga, nemamo tu mogućnost treba nas na lomaču. Ti „argumenti“ su me nagnali na razmišljanje. Mora li stvarno svačiji život imati svrhu? Zar nije dovoljno samo živjeti i voljeti? Znam neke koji samo žive i mrze pa se nitko ne buni protiv njih. Možda je nečija zadaća samo da bude smisao postojanja nekom drugom. I takvu jednu znam. J Ili netko nema svrhu dok se ne ujedini s drugim besmislenim organizmom. Poput dva negativna iona.. Minus i minus daju plus. Sjećate se toga? Možda se ne sjećaju pa zato mrze? Ili to ipak potvrđuje činjenicu da su neuki ljudi zatucani primitivci, a učeni su „cool“ sa svim što ih okružuje? Dakle, zaključih da svatko ipak ima svoju zadaću u svijetu. Znači da i mi nenormalni imamo neku normalnu i logičnu funkcionalnost, samo koju? I zašto, na kraju krajeva, nitko ne proganja jalove parove? Žene koje nikada nisu dobile mjesečnicu, pa samim tim ni mogućnost da rode. Treba li starije parove, čija su djeca odrasla i zasnovala svoje obitelji, poslati na Goli otok jer njihov život više nema smisao? Ako dijete ostane bez jednog roditelja treba li ga se oduzeti preostalom roditelju i dati ga drugoj obitelji u kojoj će imati oca i majku? Sjetih se jedne reportaže o tome kako Zemlji prijeti doslovno raspadanje zbog prenapučenosti. Čekaj malo, kako sada to Zemlji prijeti prenapučenost, a ovi iza štandova se bune da će ljudska vrsta izumrijeti zbog nas koji se ne reproduciramo? Netko je tu nešto pobrkao. Da ne bi ispalo da simpatiziram jednu stranu idemo sagledati činjenice. Uzmimo Kinu za primjer. Tamo po zakonu ljudi mogu ubiti, ili još gore, ostaviti da umre, svoje žensko potomče i svako sljedeće dok se ne rodi sin. Mogu, dakako, oni odlučiti i da imaju žensko dijete, ali onda moraju biti spremni za ogroman trošak i sve one nedaće i brige koje s tom nesretnicom dolazi u paketu. Zašto imaju to pravo? Zato što ih ima ko Kineza. Previše ih je. Ne znam zbog čega je to tako, možda nemaju pedera koji bi ih malo prorijedili, ali eto tako je. Hm, ček ček.. Nemaju pedera koji bi ih prorijedili. Pa to je to. To je svrha našeg postojanja. Mi smo poslani od Boga da spasimo planetu od prenapučenosti. Zamislite samo što bi bilo s našom jadnom majčicom Zemljom kada bi svi oni jalovi parovi, svi homoseksualni parovi i svi ostali nereproduktivni parovi mogli imati djecu, kada sa samo polovicom reproduktivnih parova prijeti takva opasnost. Na žalost, ne prijeti prenapučenost samo Zemlji. Prijeti i sirotištima…. To nas dovodi do još jedne svrhe postojanja pedera i lezbača. Oni su poslani da prorijede Zemlju i sirotišta. To su dva velika problema koje netko mora riješiti. Samo se meni sve više čini da nekome nije u interesu da se sva ta dječica zbrinu u obitelji koje bi ih čuvale i voljele i pazile i mazile. Je li moguće da je ljudska mržnja prema lgbt osobama tolika da se djeci uskraćuje sretno odrastanje samo da mi ne bi dobili svoja prava? Zar ćete radije ostaviti djecu u sirotištima nego ih dati nama? To za vas i nije tako teška odluka, zar ne? Pa vi nikada niste obišli jednu takvu instituciju. Na televiziji se takva djeca ne spominju. Nitko ne prosvjeduje za prava te djece. Vi nikada niste pogledali jedno takvo dijete u oči i pitali ga što ono želi. Zato mogu tvrditi da su vaša srca ispunjena mržnjom, a vaše oči zaslijepljene vlastitom gluposti i sebičnosti. Zašto glupost i sebičnost? Zato što se skrivate ispod maski pravednika koji se bore za prava i budućnost te djece, a u stvarnosti samo mrzite nas i učiniti ćete sve samo da mi ne budemo sretni. Skupljeno je 700 000 potpisa. Je li ikom palo na pamet, kada ste već povlačili ljude za rukav i molili ih da potpišu, da svakoga tko potpiše zamolite da donira jednu kunu? Jednu jedinu kunu. Onako, čisto simbolički. Skupilo bi se minimalno 700 000 kuna koje bi se mogle donirati u neke humanitarne svrhe. A time bi i sva ta pompa stvarno dobila svrhu. Znam da će nekom zapasti za oko ono „molili da potpišu“ ali ne znam kako da se drugačije izrazim. Ja sam metodom vlastite kože dobila takav dojam. Tih dana sam bila na relaciji ZG-ST stoga sam u svakoj drugoj ulici bila potezana za rukav. Zanimljiv primjer, u Splitu me jedan postariji gospodin volonter povukao za lakat. Skinuh slušalice i pitah kako mu mogu pomoći. Pitao me jesam li već potpisala ono. Kako nigdje nije bilo plakata niti ičega što bi nalikovalo na grupu volontera koji skupljaju potpise za referendum u prvi mah nisam shvatila što trebam potpisati. Izgledali su kao da su se slučajno okupili. Umjesto da mi odgovori na pitanje i uz to mi da neke dobre argumente koji bi me uvjerili zašto bi trebala potpisati, pitao me imam li osobnu iskaznicu. Rekla sam da imam, na što je on molećivim glasom rekao „Dajte potpišite“. Do tada sam već znala na što misli, ali sam htjela vidjeti hoće li smisliti barem jednu suvislu rečenicu. Ponovila sam pitanje. Opet bezuspješno. Rekao je da skupljaju potpise protiv vjenčanja pedera i lezbi. Žurila sam na bus pa nisam više mogla inzistirati na tome da mi fino argumentira za što se oni to i protiv koga/čega bore. Odlazeći sam ga pitala zašto nije bio raspisivan referendum o tome treba li dozvoliti heteroseksualne brakove. Nisam čekala odgovor nego sam stavila slušalice i krenula svojim putem, a iza sebe sam čula njegove uvredljive povike i drugu ženu koja ga je počela smirivati. Zanimljivo je kako mu se razvezao jezik kada je trebalo vrijeđati.. Ako ćemo se i dalje držati argumenta da je jedina svrha postojanja daljnje razmnožavanje onda ne mogu a da ne spomenem još jednu nelogičnost. Oni koji najviše zagovaraju tu tezu su upravo oni koji po toj logici također nemaju svrhu. Katolička crkva! Zašto se njima ne ukine celibat pa da mogu nesmetano vršiti primarnu zadaću? Nije li grijeh upravo to što oni rade? Igraju se Boga. Kako drugačije objasniti činjenicu da su oni iznad tih „ljudskih potreba“? Čast iznimkama! Mali primjer. Svećenici propovijedaju da je tijelo dar od Boga koji mi ne smijemo oskvrnjivati alkoholom, drogom, cigaretama, nezdravom hranom i tako dalje. Nakon jedne tako divne propovijedi svećenik iz moje župe izašao je van zapaliti cigaretu. Ljudi mi na taj argument znaju reći da su i oni samo ljudi i da je to njihov posao! Dobro jutro! Upravo to i govorim. I oni su samo ljudi. Zato se ne smiju igrati Boga. Imam tri zanimljiva iskustva sa svećenicima koje želim podijeliti s vama. Priča prva: Vrijeme radnje: 2002. godina Mjesto radnje: Bibinje kod Zadra S obitelji sam bila na ljetovanju u Bibinju. Odlučili smo otići na koncert Marka Perkovića Thompsona. Dotični je izašao na binu i pozdravio Bibinje, Zadar, Pakoštane…nabrajao je tako okolna mjesta, kad se iza nas začulo: I Vinkovce! Okrenusmo se iznenađeno, kad ono, još veće iznenađenje. Iza nas, sa dvije prpošne gospodične, nitko drugi doli svećenik. Neću reći koja župa, prepoznati će se on već. Poruka priče: Svećenici u svoje slobodno vrijeme smiju imati curu ili više njih za jednu ili više noći. Isto tako, dozvoljeno im je pjevati pjesme u kojima se spominje ubijanje, banda, četnici, rat. Priča druga: Vrijeme radnje: 2009. i 2010. godina Mjesto radnje: Zadar Bilo je toplo proljetno veće. Prijateljice i ja šetali smo divnom Zadarskom rivom. Divile se zalasku sunca i još jednom ustanovile da je Hitchcock imao pravo kada je rekao da je u Zadru najljepši zalazak. Opazih da nismo jedine koje se dive. Do nas je stajao stariji homoseksualni par. Jedan od njih učinio i se poznatim. Nije lako prepoznati svećenika kada ga vidiš bez mantije, pa mi je trebalo nekoliko trenutaka da shvatim da je to svećenik iz Vinkovaca. Nećkala sam se hoću li ga pozdraviti sa „hvaljen Isus i Marija“, ali nisam. Odgajana sam tako da ne provociram i ne vrijeđam ljude koji mi ništa nažao nisu učinili. Uzvratio mi je u istom tonu. Poštovanje, dragi moj, prepoznati ćeš se i ti. Priča treća: Vrijeme radnje: 2005. Mjesto radnje: Berak 15 bijelih ruža stajalo je na drvenom lijesu. Tuga i bol nisu bili ništa manji ni nakon 3 mjeseca, kada smo se opet okupili povodom imendana našeg anđela. Čekali smo početak mise i dočekali istu. Unatoč činjenici da je uredno platila misu za svog tek izgubljenog anđela na istoj nije bilo ni spomena o njemu. Na opće zaprepaštenje dobili smo objašnjenje. Citiram svećenika: „Moja baka zvala se Josipa i na ovaj dan samo za nju može biti misa.“ Zar se to smije reći jednoj majci u takvoj boli? Hoću da se to ustavno zabrani! Ovaj se neće prepoznati jer neće pročitati ovo. Nije u mogućnosti. To mu nije bio jedini incident. Vjerujem da ni vama nije prvi puta da čitate o njemu. Idemo dalje. Ako je obitelj svetinja, zašto je Isus od svojih apostola tražio da napuste svoje obitelji? Zašto je tražio da njihova djeca odrastaju bez očeva? Opet dobijem odgovor, zato što je netko morao ići i svjedočiti o viđenom. Zbog čega onda pljujete po Jehovinim svjedocima? Oni rade upravo ono što je Isus želio. Idu i svjedoče. Kužite? Jehovini svjedoci – svjedoče. Imala sam priliku upoznati neke od njih, pa čak i prisustvovati misi i obredu krštenja. Moram priznati da njihovo krštenje više sliči onom iz Biblije. Imam baku koja je zbog problema s koljenom 9 godina zatvorena u stanu. Igrom slučaja upoznala je te divne ljude koji ju često nazovu i pitaju kako je. Svrate kod nje makar i na nekoliko trenutaka. Uvijek donesu kilu voća. Za razliku od svećenika iz naše župe koji kod bake dođe jednom godišnje kad treba posvetiti stan, za novčanu naknadu, dakako. Nema đabe ni u stare babe. Sve više počinjem vjerovati u to da mu je vodica ishlapila, jer njoj u 9 godina nije pomogla. Osam godina sam redovito išla na mise. Isto tako, u tih osam godina, nisam propustila niti jednu zornicu. Pročitala sam Bibliju i pogledala sam gotovo sve filmove vjerske tematike. Nabrajam to iz prostog razloga što želim naglasiti da sam itekako dobro upućena u katolicizam. Stoga si uzimam za pravo isto i kritizirati. Za razliku od onih koji pojma nemaju o stvarima koje svakodnevno uzimaju u usta. Na kraju svih krajeva, ako je obitelj sveta, zašto nitko ne protestira protiv razvoda? Brak je svet. Brak je zajednica muškarca i žene. Što Bog sastavi, čovjek neka ne rastavi. Što je s tim kada se ljudi odluče rastati? S obzirom da dijete mora imati i oca i majku zar se ne bi zakonski trebao ukinuti razvod? U cijelom svom životu vidjela sam i čula za masu prosvjeda. Mljekari, homofobi, pčelari, poljoprivrednici, stjuardese, nezaposleni, golf na Srđu, prosvjeta, žene, crnci, židovi i tako dalje i tako bliže. Nitko nikada nije prosvjedovao protiv razvoda. Nije li to pomalo apsurdno kada uzmemo sve obzire u obzir? Nije li pomalo apsurdno da maloljetna volonterka organizacije „U ime obitelji“ u sobi ima plakat sa likom Tom Cruisea? Čovjeka koji je napustio svoju obitelj. Nije li pomalo apsurdno da mladić koji je na paradi ponosa uzvikivao „Ubi pedera“ u sobi ima plakat sa likom Jennifer Aniston. Žene koja se nije reproducirala. Ima jedna divna rečenica koja kruži među onima koji vole vjerovati da su tolerantni. Nemam ja ništa protiv njih, ali neka se vole u svoja četiri zida, ne moraju to nama nabijati na nos. Prvo i osnovno, ja sam u životu svega nekoliko puta vidjela homoseksualni par kako na javnom mjestu razmjenjuje nježnosti. Puno previše puta sam vidjela heteroseksualni par kako na javnom mjestu razmjenjuju nježnosti, slinu i ostale tjelesne tekućine. Zbunjena sam. Tko tu kome nameće seksualnost? Drugo, zašto heteroseksualci svake subote na sav glas nabijaju na nos činjenicu da se vole? Moraju li zakrčiti promet i trubiti cestom u popodnevnim satima kada mi, koji nemamo ništa protiv da se oni vole u svoja četiri zida, spavamo umorni od posla? Mora li Crkva nametati svoju religiju bas svako jutro u 6h? Ako se ne varam, a ne varam se, zakonski je regulirano koliko decibela je dozvoljeno. Ova naša to debelo premašuje. Dobro, vi vjerujete u Boga, vjerujem i ja, ali čemu to naturivanje? Zvonjavom se podsjeća i poziva vjernike na svetu misu. Mislim, ako do sada nisu naučili gdje je crkva i ako do sada nisu stekli naviku odlaska u istu, onda ih ni ta zvonjava neće preobratiti. Isto tako divna rečenica je i: Ako njima damo njihova prava onda će i pedofili, zoofili, nekrofili i ostali bolesnici tražiti svoja. Stvarno? Ne vidite razliku između dvije osobe koje pri punoj svijesti i zdravoj pameti dobrovoljno stupaju u ljubavni odnos koji se ne bazira samo na sexu i odnosa u kojem jedna strana prisiljava drugu na seks? - Bojim se da neće puno ljudi pročitati tekst. Naročito ne oni koji bi trebali. U svakom slučaju, ako ovaj tekst promijeni mišljenje barem jedne osobe moj život će imati smisla.

- 14:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.04.2013., četvrtak

Za ovo sam morala pronaći net..

Da citiram wikicu : "Ruža Tomašić rođena je 10. svibnja 1958. u Mladoševici u okolici Maglaja u Bosni i Hercegovini. S 15 godina otišla je u Kanadu, gdje joj je živjela sestra. Prilikom posjeta Franje Tuđmana Vancouveru, bila je u njegovom osiguranju, jer je položila tečaj za zaštitu vladinih dužnosnika. Na Tuđmanov poziv, vratila se u Hrvatsku." - Na ovo "vratila se" pitam se kada je uopće bila. (ljetovanje se ne računa, ako ga je bilo) I takva osoba izjavi da je Hrvatska samo za Hrvate. Ako postoji nešto gore od mržnje prema crncima, onda je to crnac koji mrzi crnce. I takva osoba je u HSP-u? I takva osoba će primati vrtoglavu plaću i pri tome ne mora ni razmišljati jer će slušati tuđe direktive... Da ne spominjem koliko je zagovarala protiv EU. O mama, rodi me glupu..

- 07:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

27.12.2012., četvrtak

Sretni blagdani svima koliko vas ima!

Božić. Koliko asocijacija na tu jednu riječ. Moj najdraži blagdan. Ne zbog religije, tradicije niti ičega takvog, već zbog one neopisive atmosfere kada sa svojim najdražima sjediš u poluosvijetljenoj prostoriji, iz kuta dopire svjetlost ukrašenog bora, prostorija je ispunjena božićnim pjesmama, miris kolača ljepši je i od najskupljeg parfema, a vani pada snijeg. Sada sam na najsunčanijem otoku i snijegu ni traga. Ulična rasvijeta nije ukrašena, naš gazda je ateist bez poštovanja prema ikomu ili ičemu tako da su jedini ukrasi u restoranu bile dvije crveno bijele kapice koje smo draga i ja kupile u nekom supermarketu. Cijeli tjedan smo čistile kuće ujutro, a navečer radile tako da nismo niti čule kada je Božić pokucao na naša vrata. Iznenadio nas je kao dragi nenajavljeni gost. Prijatelj je išao u šumu i zamolile smo ga da nam ubere nešto što bi nalikovalo na bor. To je i napravio. Jako je dislutabilno koliko je to nalikovalo na bor, ali smo ga svejedno ponijele u našu sobicu. Nekoliko šarenih kopčica za rublje, čokoladica, svjećice i malo božićne čarolije napravile su divnu atmosferu. Mali anđeo pod borom upotpunio je sliku. Radile smo do 3. Mrtva umorna zaspala sam čim sam dotaknula krevet. I znate što? Ovo mi je bio najbolji Božić u životu. Dugo smo maštale o danu kada ćemo živjeti zajedno. Ni jedan početak nije lak, ali je početak. I uspjele smo. Napravile smo taj prvi korak i nema natrag. U malo vremena postigle smo puno. Ako ništa barem smo stekle veliko iskustvo i velike prijatelj. Fali mi dom, obitelj, moja papigica, moj grad i moji prijatelji. Ali sve to imam kraj sebe u malom. I sretna sam. Dobila sam najbolji božićni poklon.

- 22:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.11.2012., nedjelja

Iz krajnosti u krajnost...

Kako je moguće da mi je u isto vrijeme sve super i sve loše? Super je činjenica da smo uspjele pobjeći iz trule atmosfere u koju smo zapale u Vk i doći na Jelsu. Našla sam posao na Hvaru bez da imam dana radnog iskustva (ne računajući posao u American donutu). Posao uključuje smještaj, hranu i piće. Ona nije dobila posao jer nije dovoljno fufasta za rad u xy kafiću, ali i bolje da nije. Nisam čula niti jednu lijepu riječ o gazdi i po pričama bi kod njega bila u minusu, jer kada govori da radnica kod njega slobodno uzima piće i kave ne napomene da joj se to na kraju mjeseca odbije od plače. Onaj dogovoreni smještaj se također odbija od plaće. Srećom moj gazda ju je prihvatio kao da je njegova radnica. Drug A je otišao u Zg u nadi da će tamo naći posao do sezone tako da je sada ona upala u kuhinju. Znači sve savršeno. Uz to sve uspjela sam se skompati sa super ljudima preko kojih sam se u ovih 2 i pol mjeseca povezala sa svima koji nešto znače u Jelsi. To znači da sam do sada u fušu brala grožđe, radila u vinariji, trenutno sam u maslinama, a sutra ako bude kiše idemo raditi u proizvodnju pašte od maslina. Od tih pet poslova u ova 2 i pol mjeseca dobila sam za sada tek 400 kuna! I to samo zahvaljujući činjenici da čovjek kod kojeg smo u maslinama plaća odmah. Od grožđa, vina i stalnog posla nisam vidjela niti kune. Znam da će mi sve to biti plaćeno, u to nema sumnje. Posla nema, dnevno imamo prometa jedva sto kuna, i sve razumijem. I gazdine dugove i prioritete i ne očekujem da mi odmah plati punu plaću, ali bilo bi lijepo da mi je za svo ovo vrijeme dao barem nešto. Od mizerne bakše kupujemo potrepštine za kuću. I sve je to izdrživo. E sad, najveći problem je hladnoća. Kuća je stara ko Biblija. Vlaga se uvukla u zidove i smrad je nesnosan. Veš se suši danima tako da bez obzira što je tek skinut sa štrika smrdi po ustajalom. Van ga ne možemo iznositi jer smo po cijele dane ili u fušu ili u pizzeriji. U sobi također imamo dva trošna prozora koja se ne mogu dobro zatvoriti pa je i propuh veliki problem. Činjenica da u kući samo spavamo i tuširamo se bi bila super da u pizzeriji nije isti problem. Nemamo nikakvo grijanje. Gazda hoda u kroksicama bez čarapa i u kratkim rukavima. Njemu nije hladno pa ga je briga za nas. Uz dvoje čarape i patike meni su noge ledene. Uskoro ćemo obje pasti u krevet sa temperaturom i u groznici. Zbog toga se trudimo biti u krevetu dokle god možemo. Što nam otvara problem ironije. Točnije kada god dođemo u pizzeriju dočekaju nas ironični komentari o našem "ranom buđenju". Radno vrijeme nam je od 18h do 2h. Tih 2 sata se uvijek produži na barem 3. Dok dođemo doma, otuširamo se i zaspemo bude 4 u najbolju ruku. Oko 6 ujutro gazda se budi i ne trudi se biti tih prilikom dozivanja svog mačka. Treba mi pola sata da opet zaspem... Oko 3 smo u pizzeriji u nadi da ćemo u miru popiti kavu, ali unatoč činjenici da radimo od 18 h to nam nikada ne polazi za rukom. Uvijek je tu dvoje stalnih ljudi. I super su mi, ali sve ima svoje granice. Ja ne mogu svaki dan gledati iste face i slušati stalno iste komentare i priče. Lagano pucam po šavovima i jedva čekam toplije vrijeme. Mama hvala ti na laptopu, ne znam što bi da još ni to nemam. :* Blogerice imala si pravo. Sad je malo lakše. :) I malo fotkica za kraj da popravimo lošu energiju. moj djelokrug ovo mora da je neki znak :)

- 18:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.10.2012., ponedjeljak

Maslina je neobrana........

- 20:06 - Komentari (13) - Isprintaj - #

12.09.2012., srijeda

Religija razdvaja ljude, vjera ih spaja..

- 18:49 - Komentari (14) - Isprintaj - #

07.09.2012., petak

Evo mene moji ljudi...

- 17:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.08.2012., srijeda

C'est la vie...

- 03:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.08.2012., nedjelja

Poklonjenom konju se ne gleda u zube...ali.. :)

Ne znam kako napisati ovaj post da ne ispadnem odvratna osoba, ali nema veze. Znam se ja isprsiti i na svoj račun...nije problem.. Naime, prije malo više od 2 tjedna dnevnik.hr slavio je šesti rođendan i tom prigodom su napravili nagradnu igru. Ništa specijalno, napraviti kreativnu fotku dok čitate njihov portal. Kako ionako stalno fotkam odlučih poslati. Nisam se pretjerano trudila u kreaciji, ali sam kasnije shvatila da nitko nije. Ljudi su mislili da je kreativno uslikati monitor sa otvorenim portalom i to je to...ajde bilo je nekoliko zanimljivih, ali nikako kreativnih. Kroz par dana stigla je obavijest da smo Tweety i ja osvojili poklon paket. :) Raduju me te reklamne sitnice, ne znam zašto. Možda jer se ne mogu kupiti... Bio bi red da vam pokažem i tu nagrađenu fotku. :) Pozer mali, čim vidi fotić obustavlja sve radnje pa ga nisam mogla uhvatiti kako gleda u monitor. :P Znam da se sada pitate kakve su ostale bile ako je ova nagrađena pa ću vam udovoljiti i u tome. https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dnevnik-hr-slavi-6-rodzendan-i-nagradzuje-upravo-vas.html Eto vam link pa pogledajte. Ništa posebno. Zanima me koja je fotka osvojila prvu nagradu, ali nisam uspjela spojiti nagrađeno ime ni sa jednim od potpisanih fotografija. Sumnjivo... Iskreno, lagala bi kada bi rekla da se nisam nadala prvoj nagradi, ali samo zbog činjenice da kad god se natječemo nadamo se pobjedi. Što se same glavne nagrade tiče sigurno bi ju prepustila nekom drugom. Ja sam se radovala poklon paketu. Kao što već znate, kolekcionar sam penkala i bila sam sigurna da će taj poklon paket sadržavati penkalu, blokić, privjesak, majicu...nešto od toga. Evo što je došlo. Zašto se žalim ako je došla majica? Zato što je majica M veličine. Još bi nekako i uspjela stati u majicu da je iole rastezljiva, ali nije. Mogli su makar pitati za veličinu. Možda bi nekome dobrodošla M, a dobio je L... Javite se ako se prepoznate! CD neću ni komentirati... I eto..sada ispadam nezahvala, a samo sam htjela penkalicu i blokić.. :D

- 03:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #

08.08.2012., srijeda

GDJE NESTAJE „NAŠ“ GRAD VINKOVCI?

Eto..kao što sam i najavila, počelo je rušenje rodne kuće Ivana Kozarca. Lokalni poduzetnik (kako su ga mediji nazvali) naglasio je da kuću želi obnoviti i napraviti spomen dom. Kuća je uz Bosut, a cesta uz koju se nalazi nije prometna, stoga kuća nije u toliko lošem stanju. Definitivno nije toliko kritična da je treba rušiti da bi se "obnovila". Taj lokalni poduzetnik je dobro poznat cijelim Vinkovcima i okolici...malo tko ima lijepu riječ za njega. Vrlo je vjerojatno da će na mjestu kuće Ivana Kozarca niknuti još jedna njegova trgovina. Dobar marketinški potez, to moram priznati. Krnjaš pati od kroničnog nedostatka trgovina i ukoliko ljudi ne budu složni u bojkotiranju iste ovaj potez će se i više nego isplatiti. A ljudi neće bojkotirati trgovinu. Ostaviti će pokoji komentar na cijelu priču, malo popljuvati tog poduzetnika i sa nestrpljenjem iščekivati otvorenje da više ne moraju pješačiti do grada po svaku sitnicu. Ah..ni za to ih ne mogu kriviti...valjda... Sada ću prepustiti riječ mlađoj sugrađanki koju ne poznajem, a koja me razveselila više nego pola sugrađana koje poznajem. Lijepo je znati da nas ima još. Poštovani gospodine Gradonačelniče, rođena sam Vinkovčanka i, iako imate mnogo više životnog iskustva u ovom gradu nego ja, veže me velika ljubav za naš prekrasan grad na Bosutu. Čitavši knjigu "Vinkovački spomenar" dojmio me se Vaš uvodni govor na početku knjige, a posebno dio: " Svi mi koji volimo Vinkovce, na spomen njegova imena osjetimo kako nas ispunjava neizmjerna toplina i radost, a kada o njemu govorimo ili pišemo, ne možemo sakriti blagi osmijeh na licima i ponos u grudima.. Vinkovački spomenar dolazi na svijet da bi osvježio i očuvao naše kulturno nasljeđe, da bi prošlost pretočili u sadašnjost i prenijeli je budućim naraštajima u budućnost. Posebnost ove knjige, na kojoj želim zahvaliti uredniku, jest u tome što je pokazao da povijesni ostaci i građevine našega grada ne mogu biti sami objektom našeg romantičnog sanjarenja ako nisu svjedoci života već davno minulih generacija koje su nam ostavile nasljeđe koje su brojni Vinkovčani u ovoj knjizi pretočili u svoja sjećanja i uspomene.. Vjerujem da će brojni gosti koji budu čitali ovu knjigu Vinkovce upoznati kao grad otvorena srca, grad neponovljive ljepote koji uvijek posjetiteljima s ljubavlju daruje dio sebe. " Čitajući Vaše riječi iz 2008.godine poistovjetila sam se s Vašom ljubavlju prema našim malenim Istočnim vratima Hrvatske kao bivša gimnazijalka i studentica kulturologije te osoba koja posebno divljenje gaji prema našim Vinkovačkim piscima i pjesnicima upravo zbog poziva da nastavim njihovim stopama. I osjećam da me nešto prekida u mojem svakodnevnom pisanju, jer mi po mislima grebe ironija i zapitkujem se, gdje je nestala Vaša ljubav prema mojem i Vašem, “našem“ gradu, Poštovani gospodine Gradonačelniče? Pozivate se na očuvanje kulturne baštine „našeg“ nepresušnog izvora tradicije, a u isto vrijeme ste dopustili rušenje kuće slavonskog prosvjetiteljskog prozaika Matije Antuna Reljkovića, također ličnosti čije ime s ponosom nosi znamenita Vinkovačka gimnazija, temelj znanja i tradicije. Jeste li i Vi pohađali Vinkovačku gimnaziju? Jer tamo nas ne uče da uništavamo i rušimo svoje, već da to isto čuvamo i poštujemo. Nije li dovoljno što je Reljković u svojem djelu “Satir iliti divlji čovjek„ opomenuo buduće naraštaje i njihovu nemarnost prema Slavoniji, ali nama očito ni to nije bilo dovoljno. Kao da već to nije silovito čupanje korijenja tradicije našega staroga grada, ispravak, najstarijeg grada u Europi, nego zatim slijedi i rušenje kuće Ivana Kozarca koja očito nije dostojna da bude pod zaštitom, a vjerujte, da je potrebno, Vaša kuća bi bez ustupka dobila takvu „privilegiju“! Pitam Vas, jeste li i Vi potpisali peticiju protiv rušenja našeg kulturnog blaga, očito po nekima hrpu starih cigala, jer tko je bio Ivan Kozarac, samouki seljak koji je seljačkim poslovima zarađivao tek toliko za snop svježeg papira i svijeća da bi zabilježio svoje „črčkarije“? Zapitajte se jesu li samo „stare šokačke ulice“ u kojima je pukom sreće ostala još koja stara kućica naših Vinkovačkih književnika(očito ne još zadugo) koji su obogatili svoj grad svojim zlatnim klasjem riječi ostavljajući svoj ponos, malene i dragocjene Vinkovce natopljene svojim potomcima Vama kao Gradonačelniku, zapitajte se jesu li samo one počele blijediti i čeznutljivo nestajati ili se to događa i s Vašom dužnošću i ljubavlju prema ovom gradu i njegovoj baštini? Pričate i pišete o brojnim ljepotama koje naši gosti mogu vidjeti, ali pitam ja Vas, što je sljedeće na repertoaru, zločin i masakr nad kulturnim dobrima sa porukom dobrodošli u Vinkovce, hrvatski grad koji se ne srami uništiti ono što u njemu zaista vrijedi, jer što je grad bez ljudi koji žive u njemu bez osjećaja osnovnih usađenih vrijednosti kulture. Kako da mi sami i grad gostima darujemo dio sebe, kada će svi dijelovi nas i Vinkovaca uskoro biti porušeni u sramotni zaborav. Valentina Stantić

- 14:37 - Komentari (12) - Isprintaj - #

19.07.2012., četvrtak

Nastavak.. :)

Evo da ne ispadne da sam napravila jednu malu kornjačicu, a donijela hrpu školjki dala sam si još malo truda... :) Mali žabac...ili princ? Hm..moramo provjeriti.. :) I jedno malo ružno pače koje će izrasti u prekrasnog labuda... :)

- 13:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.07.2012., ponedjeljak

:))))

Postoji li bolji poklon i način da se proslavi godišnjica? :)

- 13:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.07.2012., subota

Još malo kreative

Danima gledam one školjke koje sam dovukla iz Zatona. Nisam ništa forsirala. Samo sam ih gledala i čekala da mi kažu što žele biti. I bi tako. U spomen na legendarnog Georga predstavljam vam Speedy Gonzalesa.. i iz ovog kuta :)

- 19:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.07.2012., nedjelja

Kreativni post..

Ne znam kud bi sa sobom....a inspiracija samo izvire po ovoj sparini....realiziram većinu zamišljenog..nešto ispadne baš kako sam zamislila, nešto ispadne bolje od zamišljenog, često ni sama ne znam što je pjesnik htio kasti....ali bitno mi je da se nešto radi....nedavno sam realizirala jednu idejicu i baš mi se dopada.... :) Pogodite koja je burazerova, a koja je moja... :P

- 19:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.07.2012., ponedjeljak

Majmunovo!

Dragi moji virtualni prijatelji i prijateljice pretpostavljam da se svi kuhate na ovim divnim temperaturama. Nisam pobornik klime tako da u stanu imam samo tropsku klimu, ali zato imam ogroman virtualni bazen i svi ste dobrodošli! Možemo pokušati oboriti rekord onih mamlaza od neki dan kojima je inspiracija bilo film Projekt X. :))

- 18:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

30.06.2012., subota

Da se pohvalim!

Još jedan u nizu najdražih poklona! Uz toliko penkala koje imam napokon imam i svoje vlastito.. Hvala ti!

- 17:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

28.06.2012., četvrtak

Evo mene, evo mene ovde sam :D

Eto..nakon 10 dana odmora uslijedio je još jedan desetodnevni odmorić...nisam išla na more..u biti nisam uopće izašla iz grada...u redu, samo jednom do Os na bazene i to je sve.. Zašto do Os pored naših bazena? Zato što su gamad, ne dam 20 i kusur kuna za bazene...u Os su 5 kn i to na otvorenom...u ove se utopilo par milja kuna i sada bi to isplatili preko noći...samo sam jednom bila da vidim kakvi su..išli smo na noćno..dva-tri dečka ispred nas su se samo okrenuli i otišli kada su čuli da je noćno 30 kn...bilo je svega 7 ljudi (uključujući nas troje i spasioca.. ) Ne znam kako im se to isplati..da snize cijenu bazeni bi bili puni svaki dan...doduše nije ih teško napuniti s obzirom da i nisu posebno veliki... Da slučajno i vaterpolo klub ne bi tražio lovu iz gradskog proračuna, olimpijski bazen skraćen je za nekoliko cm.. -.-" Najgore je što Vkci stvarno imaju vaterpolo klub i ti dečki treniraju zimi u Os (pored naših zatvorenih bazena), a ljeti na jezeru.... Lažem..najgore je to što je bazen plaćen iz gradskog proračuna u iznosu od 45 mil. kn, a godišnje održavanje je 4 mil. kn...najtužnije je što imamo prekrasne bazene na otvorenom koji zjape prazni i zapušteni...imam poriv osnovati družbu i obnoviti stari mlin, ovaj...bazen...i ne bi imali puno posla. Ne treba nama krov, ta godinama smo se kupali na otvorenom i tako je i bolje...ne trebaju nam i fensi kafići uz bazen...ništa nam ne treba, samo čista voda, sunce i pokoje drvo kad se sunce preračuna....a stari bazeni to sve imaju..savršena je lokacija...največa investicija bila bi promijeniti pločice u bazenima....

- 01:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.06.2012., srijeda

Prodaje se prijatelj

Teško je biti čovjek ovih dana... Najgore je biti pravi prijatelj, jer to nikada ne može biti obostrano. Pravi prijatelji su postali rijetki ko riblja čorba. Ovih dana sam obrisala par osoba. Bilo mi je teško saznanje da neke drage osobe pričaju strašne stvari o tebi. Da stvar bude gora pričaju to potpunom strancu. Osobi koja je tek dva mjeseca u našim životima. Osobi koja je frustrirana svojim životom pa tako i ljubomorna na sve ostale. Meni je žao te osobe jer nema ni upola savršen odnos sa svojim najbližima kao što imam ja. Strašno sam ponosna na moju mamu, baku i brata. Tri totalno različite generacije, stajališta, iskustva, sudbine...ali su me jednako prihvatili takvu kakva jesam, sa svim manama i vrlinama. Hvala vam na tome! Hvala vam što niste savršeni, nego upravo takvi kakvi jeste! Žao mi je i svih onih koji nisu osjetili pravu ljubav. Onih koji su godinama u vezi, a ne vole se od prvog dana. Ja već gotovo 3 godine svakodnevno osjetim leptiriće u stomaku. (Pitam se osjećaju li zaljubljeni leptiri ljude u stomaku.) Svaki dan volim sve jače, a opet, osjećaj je kao prvog dana. Ljubavi hvala ti što se svaki dan budim nasmijana i zaljubljena. Hvala ti što me činiš kompletnom osobom. Hvala ti što mi ukazuješ na greške i što si mi podrška u svemu. Hvala ti što se uz tebe osjećam posebnom. Ti si ko nesica, dva u jednom....moja največa ljubav i najbolji prijatelj. Rijetki su sretnici koji to imaju.... Kažem žao mi je, ali se ne ispričavam, niti imam namjeru i potrebu. Nije to moja krivica. I ne ljutim se zbog svega izrečenog. Malo mi je glupo što se nije imalo hrabrosti reći sve u lice, pa čak ni onda kad ste došli pred gotov čin, ali dobro. Vama na dušu. Ne ljutim se zbog svih tih pokušaja uvreda, jer vas razumijem. I ja bi bila isfrustrirana da nemam takvu obitelj i da nemam najbolju curu na svijetu. Za kraj ću vam poželjeti da pronađete sve to pa da svu tu energiju u vama reflektirate na nešto lijepo i pozitivno. Želim vam ugodan život i uspješnu potragu uz pjesmu "Učini bar jedan pogrešan korak"..

- 00:46 - Komentari (10) - Isprintaj - #

13.06.2012., srijeda

Ooooooooo igraj samoooo...!!!

Ma kakva hobotnica Paul...krave....kakvi bakrači? Moj Tweety je najpouzdaniji! :)

- 16:28 - Komentari (18) - Isprintaj - #

12.06.2012., utorak

Olaa! :)

Evo me napokon doma...bilo je predivno, ali lijepo se vratiti... :) Bilo nam je jako zanimljivo...kako još nije sezona nema ni direktnih vlakova. U Kninu smo imali pauzu od 6:00 do 11:00. Ako mislite da smo zasjeli u neki birc ili se lomili po kolodvoru, varate se. Krenuli smo u osvajački pohod na tvrđavu. Ni malo lak zadatak za tri osobe koje su totalno van forme. Makar nam je vrijeme išlo u susret. Oblačno i prohladno vrijeme omogućilo nam je da nesmetano dišemo do samoga vrha. Pregledali smo svaki kamenčić, travku, rov i natpis. Krenuli smo natrag (dok još možemo). Koliko god se bilo teško uspinjati, silaziti je bilo duplo teže. Strmina nije dozvoljavala opuštanje, noge su cijelo vrijeme bile u grču. Da sam se malo opustila, zatrčkala bi se i ne bi uspjela stati do kraja...ili bi se skotrljala...sada mi to i ne izgleda kao loša ideja...hm.....Ne znam tko je zakazao, ali ovoga puta u dobrom društvu vrijeme nije proletilo. Ostalo nam je još nekih sat vremena. To smo utopili u remiju. Ja pobijedila. :D Do Zadra smo naravno spavali ko bebe. Brzo smo uhvatili bus za Zaton. Vinkovci su se odlučili žrtvovati i preuzeti kišno vrijeme, pa smo bez puno razmišljanja požurili na plažu. Odmah smo izgorili. Sunce i lagani povjetarac uhvatili su nas na prepad. Ni malo lijepo od njih, ali mogu ih razumjeti. Cijelu zimu su se dosađivali i vrebali na prve žrtve. Nismo se predali tako lako. Došli smo i sutradan. Sunce je opet pobijedilo, stoga smo odlučili uzeti dan pauze. To smo iskoristili tako da smo otišli u Zadar. Puna emocija šetala sam gradom koji mi je dvije predivne godine bio drugi dom. Susret s poznatim licima prošao je očekivano. Drug N. došao je na vrijeme dok su drugi kasnili ili nisu došli zbog upale zuba. Drugi susret bio je puno bolji, draži i kako to obično biva i kraći. Požurili smo u trgovinu obaviti kupnju za predstojeće dane u Zatonu. Naravno da smo čekanje busa skratili remijem. :D Kao što mu to i priliči, ponedjeljak je počeo loše. Kiša nas je spriječila da odemo na plažu. U pauzi smo se pokušali dokopati kampa i baš kada se činilo da ćemo uspjeti počeo je pljusak. Trč' u apartman. Još jedan dan za ljenčarenje. Jedini koji neumorno radi je drug A. On jednostavno uživa u kuhanju, a mi ga nemamo srca odbiti. :) Utorak nas je nagradio suncem. Puni njegove energije sredili smo apartman i pripremili se za doček. U posjet su nam došli drugarica A. i drug Z. Jednostavno su sjeli na motor i za čas došli iz Zagreba. Za to vrijeme drug A. i ja smo brali školjke. Sve više mislim da iza nas neće ostati niti jedna. Osim onih sa stanarima, naravno. :) Pivo, tequila i sendviči upotpunili su večer. Veselo društvo izdržalo je do ponoći kada smo se povukli u odaje. Treba nakupiti sna za naredni dan, a plan je bio roštiljada! Drug Z. i ja smo se marljivo dignuli rano. Obukli su me ko pravu bajkericu. Cvike, kaciga, kožnjak, bubrežnjak, vjetar u kosi i put pod točkove. Do Nina dok si rekao keks...Mesnica nije nudila izbirlivost. Vrativši se natrag gladna marinada je već čekala meso. Udovoljili smo joj i otišli na plažu. Imali smo dvije duge mračne noći.....mislila sam da me peku samo leđa i ramena. Prevarila sam se. Sve me peče. Draga je imala dosta intervencija oko mene i druga A. Sada je ostao samo svrab i mjestimično guljenje. Spominjala sam da smo druželjubiva ekipa. Čim smo ispratili bajkere upoznali smo drugaricu D. Šašava cura. Dogovr je pao. Sredili smo se najbolje što znamo i umijemo te krenuli put kampa. Piva je stigla. Uspjeli smo popiti svatko po dva guca i pljas. Kamp se urotio protiv nas, doslovno! Kako drugačije objasniti kišu iz vedra neba?! Trč' u auto. Disko u Ninu radi, ali samo to. Ljudi nema. Natrag u apartman gdje tequila samo vreba. Ništa od te ljubavi. Pili smo pivu. Starimo...... Nasilno buđenje. Ljudi do nas imaju troje djece...pardon, troje bučne djece. Očito su zaboravili igračke, pa im je glavna zanimacija deranje i guranje stolica....ali lijep je dan...šetnjica do kampa...zadnje kupanje prije puta. I ovaj dan iskoristila sam za traženje školjki...onih najsitnijih....imam u glavi neke planove za njih ali otom potom... Mislim da su ljudi na plaži mislili da imam neke posebne potrebe....sjedim u plićaku i tražim školjkice...draga svako malo dođe da me namaže kremom....pa mi stavi šeširić...pa pita jesam gladna...žedna.... Predivno ljeto zaokružio je odličan rez.....1:3.....divotica... Vidim puno ste piskarali...trebati će mi dan dva da sve provjerim.. :)

- 13:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

31.05.2012., četvrtak

Na put, na put...

- 11:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

30.05.2012., srijeda

Koliko vas fasciniraju stvari oko vas? Stvari koje svakodnevno koristite? Mene sve fascinira...neki dan sam se opet divila cd-u...kako taj tanki komad plastike može proizvoditi najmilije mi zvuke. Pokazati mi najdraže osobe. Koliko me samo puta rasplakao, nasmijao...Strašno se divim svim izumiteljima. Hrvatska kao jedna mala državica pa imamo takve izume. Gledam ono šugavo potpisivanje pristupnog ugovora. Svi su imali kravate, svi su bili osvijetljeni i pisali penkalom. Pa da čija su ta tri izuma? Imam puno dragih izuma poput radija, igračaka, fotoaparata....ali najdraže mi je penkalo. Slavoljube, brate, hvala ti...ne znaš koliko si me obradovao! Kad se vidimo imaš cugu.. Al stvarno, kad pogledaš...svašta se može s penkalom. Možeš nekome pod satom napisati da ga voliš..i srce možeš nacrtati...(iako mi još uvijek nije jasno zašto se srce tako crta!)...Penkalom možeš nacrtati sat na ruci. Ko mala sam uvijek to radila i fasciniralo me kako je taj nacrtani sat točan barem dva puta dnevno... (moj izum!) Penkalom možeš i rasplakati nekoga...još uvijek čuvam neka pisma i uvijek imaju isti efekt...možda zato što sjećanje na sreću više nije sreća, a sjećanje na bol još uvijek je bol....Penkalom sam napisala prve rime. S njim se ljudi rastaju i sastaju. Od penkala možeš napraviti i pljucu, a od papira male metke...odličan hobi... Jedno zločesto penkalo mi je dalo jedinicu u imenik. Mislim da je to bilo zbog onog prethodnog. Evo da vam dočaram koliko me fasciniraju... Još nekih 15-20 i eto 500 komada različitih, reklamnih penkala! Moj brat bi išao s mamom u grad i u svakom butiku bi izrecitirao svoju pjesmicu "imate kemijsku za moju seku ona skuplja.." Ciganče moje malo...A nisam ga tražila, zato mi je svako njegovo posebno drago. :) P.S. Ja želim ovakav kipić, pa ako znate gdje i kako doći do njega dolje imate opciju za komentiranje, pa upišite. :)

- 11:53 - Komentari (8) - Isprintaj - #

28.05.2012., ponedjeljak

ratatatata

Divan dan! Prekrižih još jednu stavku na popisu želja, a to je airsoft. Već treću nedjelju za redom se dogovaramo i uvijek se nešto izjalovi. Prvo ono bajno vrijeme o kom sam ranije izvještavala...pa onda nešto nekom iz ekipe....Ova nedjelja nam je bila zadnja nada, jer draga i drug A. idu na more. Opet je najavljivana kiša za danas. Do 16h nisam provirivala van jer sam se bojala što ću vidjeti. I bolje da nisam gledala...jako kratko je padala kiša....cijela ekipa se pobojala da neče nikada stati. Ja nisam imala takvih problema. Ipak je znatiželja ubila mačku.. :P Mene su morile druge brige. Naime, što god sam dugo čekala i dočekala u večini slučajeva me razočaralo... Probijajući se kroz šumu do odredišta, izbili smo na čistinu s nekolicinom bunkera. Prvi dojam je bio loš. Mislila sam da je to premali i preotvoreni prostor za nas 12. Na kraju je ispalo taman...trava je bila dovoljno visoka za šuljanje...bunkeri su bili odlični za utaboriti se i imati pregled terena. A opet nije bilo prejednostavno. Zanimljiva je činjenica da su bila 4 bračna para i dva para bez papira.. :P Dogovor je bio da par ne smije biti u istoj ekipi...znači svatko je dobio dodatni poticaj. :) Oprema me oduševila. Da raščistimo nešto...nisam pobornik nasilja, rata...ali oduvijek volim takve igrice. Ne znam zašto...možda baš ti nadobudni koji vole ratovati ne bi bili takvi da se lijepo ispušu na igricama...tko zna... Kako bilo da bilo, COD i GTA su napravili svoje.... Dobili smo i uniforme. Meni je moja stajala ko salivena. Zaštitna maska. M4A1...Podjela na plavi i crveni tim. I borba je mogla početi... Naravno da sam bila u plavom timu i naravno da je plavi tim pobijedio. Moram priznati da sam u prvom krugu odmah dobila metak u čelo. Ali u sljedeća 3 kruga sam potvrdila onu "strpljen spašen". Fino sam se utaborila i čekala nestrpljive.. :) Moram priznati da me sada malo bole leđa i zglob, ali mi to neće pokvariti ovaj divan dan! Kakav je bio vaš? :)

- 01:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #

24.05.2012., četvrtak

Oblačno s čuftama

- 03:24 - Komentari (11) - Isprintaj - #

22.05.2012., utorak

Male stvari

- 12:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.05.2012., petak

Danas sam nešto kreativnije ubila vrijeme...

Drug A. je radio u jednom kafiću, a mi smo tamo bile inventar. Uvijek bi se nešto igralo. Bela..remi...whist...mau-mau. Bio je taj jedan stariji čovjek... Polako mi je počeo ići na živce... Jel imam nešto na licu? Zašto tako pilji u mene? Kako svi lako započnemo konverzaciju, u prilog je išlo i to da je drug A. konobar, tako smo počeli pričati s tim nepristojnim starijim čovjekom. Ispostavilo se da je čovjek divna osoba puna dječačkog duha. Piljio je u mene jer sam mu bila poznata. Osam godina nisam bila u šahovskom klubu, u koji me učlanio moj nastavnik kemije i trener šaha (pretpostavljate da sam imala 5 iz kemije...), a čovjek me prepozna. I to ne zato što je mene vidio tamo, nego zato što je vidio moju člansku iskaznicu. Prepoznao me sa slike na kojoj imam cca 13 godina. Eto što šah radi mozgu. Stari Bosanac je od tada redovito igrao belu s nama. Vedar čovjek širi pozitivnu energiju i to nas je osvojilo kod njega. Osmijeh. Nisu bile bitne njegove godine. Sa polovicom vršnjaka se ne bi bolje napričala i nasmijala kao s njim. I njemu odgovara naše društvo. Mi ga ne ispitujemo kako i od čega živi. Ne ispitujemo ga zašto nema ženu. Ne zanima nas njegova prošlost... Drug A. je počeo raditi u drugom kafiću. Bosanac se preselio u Borovo Naselje. Danas smo bolja polovica, drug A. i ja imali poslića u Vukovaru. Kako je Naselje između odlučili smo posjetiti našega prijatelja. Kavica u Vukovaru. Obilazak njegova novoga stančića. Šetnjica uz Dunav koji je danas bio naročito brz. Pivce u Naselju. Preporod za nas i njega. Bosanac me još jednom oduševio svojim razmišljanjem i pogledom na svijet. Kada bi svi razmišljali kao on svijet bi bio savršeno mjesto. Njegovo srce ne poznaje granice. Ne pazi čije prezime završava na -ić. Ne mari za materijalno. Živi u 20 i kusur kvadrata. Negov prostor krase dvije šahovske ploče, nekoliko pehara i medalja, slike dragog grada, kazete Whitney, Marilyn, Queen.....I on je sretan čovjek. Prepuna sam emocija dok ovo pišem. Ne znam kako će mi ovaj post sutra izgledati, ali danas mi ima savršeni smisao. Bosanca ne znam tako dobro...pa čak ni tako dugo... Ali ovakve razgovore, šetnje, smijeh...sa svojim djedom nikada nisam imala...nije da nismo imali priliku..... Hvala ti Bosanac za prekrasan dan! Radujem se sljedećem susretu bez vjetra!

- 00:49 - Komentari (17) - Isprintaj - #

17.05.2012., četvrtak

Nebuloze moje

Danas sam si baš djetinjasta. Nisam razmišljala o ničemu o čemu bi odrasli razmišljali nego baš suprotno… I poput pravog djeteta imala sam malih milijun pitanja, a jako malo odgovora. Točnije niti jedan odgovor. Vi ste mi zadnja nada… Naime, zanima me zašto su igle za eutanaziju sterilne? I zašto je neuništiva crna kutija ustvari narančaste boje? Kada smo kod toga, zašto cijeli avion nije od toga materijala? Zašto ljudi naruče dupli cheeseburger, veliku porciju pomfrita i coca-colu light? Naročito me zanima zašto kamikaze nose kacige? Kako table s natpisom 'Zabranjeno je gaziti travu' dospiju na sredinu travnjaka? Suncokretovo ulje nastaje od suncokreta, od čega nastaje baby-ulje? Ako Superman može blokirati metke prsima, zašto se sagne kad u filmu tip na njega baci pištolj? Zašto ljudi kad su baterije u daljinskom slabe uvijek jače pritišću gumbiće? Kako to da se ovce ne stisnu kada padne kiša. Mama kaže da je susjed umro od kapi, jučer sam bila sva iskapana i preživjela Jesam li ja besmrtna? Zašto peremo ručnike koje smo koristili nakon kupanja? Zar ne bismo trebali biti čisti u trenutku kad se brišemo njima? Ako želim kupiti novi boomerang, kako da se riješim starog? Zašto se srce crta otprilike ovako <3 kada ni približno tako ne izgleda? Kako zeki dok skače ne ispadnu jaja iz košare? Ima toga još…ali ovo me najviše zanima..

- 00:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.05.2012., ponedjeljak

Prijatelji moji ja neću imati s kim ostati mlada ako svi odete...i ovaj će mi život teško pasti...

Sjećanja Pila sam sinoć domaću rakiju Uz vatru još rasplamsalu… Bila je noć prohladna… Zvjezdana… Nije bilo glazbe, ni govora… Pila sam sinoć domaću rakiju… I dolazili ste mi u pohode.. Redom.. Onako veseli i bučni, sjetni i … Prolazili ste čitavu večer.. Uz vatru.. A nitko mi nije pričao o … Pila sam sinoć domaću rakiju. Sama u poljima. I nikoga nije bilo da se ogrije. Nikoga da popriča… Nikoga da zapjeva… Pila sam sinoć domaću rakiju I negdje u meni je drhtala pjesma. A vi ste svu noć prolazili… I nitko ni riječi da mi kaže… Školski, znam da si sada tamo gore na asteroidu b 612... Zalijevaj ružu, pazi na ovčicu i puno mi pozdravi maloga princa!

- 02:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.05.2012., petak

Nešto..

Budi ponosan Teške, pogrdne riječi nemilosrdno šamaraju zrak. Nije lako predrasude priječi. U srcima vlada mrak. Zadrte ljudske oči ne vide od ogledala dalje. Konzerva im kretanje koči. Instikt krive podatke šalje. Hramovi svijeta šire sramotu. Nečastivi je kriv za sve... A onu istinsku dobrotu zamagljenim očima ne vide. Mržnja ljubav guši. Prava nisu svima ista. Religija vjeru ruši. Velika je crna lista! Jedna stara koja nikako da izađe iz mode..

- 18:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.